KULTURNI KOMPLEKS RIKARD BENČIĆ

Projekt

SAŠA RANDIĆ
ZORANA ŠIMUNOVIĆ
IVA VUCKOVIĆ
HELENA DIMITRIŠIN
DAŠA MANOJLOVIĆ
OLIVIJA HORVATIĆ

Tapiserija i kolorit

SANJA IPŠIĆ-RANDIĆ

Površina

2.717 m2

Godina

2020

Fotografije:

MARKO MIHALJEVIĆ

Fotografija krova s pročeljem

NIKICA HRVATIN

DOWN THE RABBIT HOLE

Dječja kuća je zgrada namijenjena djeci u sklopu kulturnog kompleksa Rikard Benčić. Smještena je u Ciglenoj zgradi, industrijskom skladištu s kraja 19. st., čija je rekonstrukcija sastavni dio projekta Revitalizacije kompleksa Benčić.
Obnova bloka započela je sredinom 1990-tih, kroz koju se mogu pratiti promjene u pristupu obnovi graditeljske baštine i razvoja grada, od arhitektonskih natječaja za uređenje bloka i izgradnje MMSU kao kapitalnog objekta hrvatske kulture s početka 2000-tih, do sadašnjeg koncepta postupnog nastanjivanja postojećih zgrada, po kojem je obnovljena i Ciglena zgrada.

O zgradama kulture

Zgrada je zamišljena kao svojevrsno predvorje ustanova i organizacija u kulturi koje su planirane u i oko bloka Benčić: Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradske knjižnice Rijeka, Muzeja grada Rijeke, Gradskog kazališta lutaka i Art kina, ali i kao simboličko predvorje svijeta kulture namijenjena u prvom redu djeci do dvanaest godina.
U kući se odvijaju edukativni programi i produkcija programa gradskih ustanova, te neovisnih organizacija poput Vijeća mladih Benčić. Planirane aktivnosti uključuju video i filmsku produkciju u filmskom studiju, snimanje glazbe, pripovjedno kazalište, interaktivno kazalište za bebe, izradu lutki, “senzorno” kazalište za djecu s poteškoćama u razvoju, projekcije filmova za djecu, dječji odjel gradske knjižnice Stribor.

Uz ove namjene, dječja kuća služi i za organizaciju ostalih, “ne-dječjih” događanja susjednih ustanova.
Polivalentni karakter zgrade neobičan je u današnjem formatu kulturne infrastrukture, i nalik je arhitekturi domova kulture i narodnih domova 20. st., koji su osim umjetničkih sadržavali i obrazovne programe, pokrivajući širu definiciju područja kulture, i predstavljali društvena središta cijele zajednice.
U suvremenom kontekstu pozicije kulture i razdvojenih segmenata društva, zgrada koja je namijenjena djeci izdvaja se po tome što je namijenjena općoj populaciji, doduše jednom demografskom sloju, ali svejedno populaciji širih i različitih interesa.

O arhitekturi za djecu

Arhitektura za djecu, naglašenije nego druge zgrade, povezuje percepciju prostora s memorijom njegova korištenja.
Zgrada u kojoj djeca stječu svoja prva iskustva, znanja i pronalaze vlastito mjesto u zajednici, nije prostor mehaničke funkcionalnosti, nego formativni prostor koji je bitan dio svačije osobne memorije. Tjelesni osjećaj materijala, boje, svjetla, odnosa mjerila zgrade i peripersonalnog prostora, bitni su elementi tog iskustva.

O obnovi baštine

Projektom obnove zgrade obuhvaćena je sanacija vanjskog zida s pročeljem od pune opeke i rustičnim žbukanim lezenama, kao i zatečenih lijevano-željeznih stupova, zadržanih u dijelu interijera zgrade. Novi program umetnut je u svojevrsnu kutiju unutar postojećih ciglenih zidova zgrade, dok su po obodu, u međuprostoru starog i novog zidnog platna, postavljene stepenice koje se spiralno penju uz pročelje zgrade. Zid od pune opeke ojačan je s unutarnje strane betonskim zidnim platnom, koje je, kao i unutarnji betonski zid iz vidljivog betona, naglašenog kolorita.
Sve instalacije su vođene kao vidljive, prikazujući strukturu suvremenih zgrada u interijeru.

O arhitekturi, prostornoj percepciji i ostalom

Novi volumen obješen je o bočne zidove, ostavljajući na taj način prizemlje u potpunosti slobodno. Ovakav pristup organizacije prostora proizlazi iz same namjene kuće. Zgrada u koju se ulazi zamišljena je kao “čarobna kutija”, koja u svojim prolazima skriva prostorije različitih karaktera, koji se postupno otkrivaju.

Prizemlje je dnevni boravak zgrade, iz kojeg kreću stepenice na gornje katove zgrade. Materijalom i svjetlom, mekanim gumenim podom i ogledalima, naglašen je ulaz u drugu dimenziju. Prostori u volumenu iznad prizemlja postupno se otkrivaju sa stepenica, kružnim kretanjem kroz zgradu.

Iznad prizemlja je stepenasti volumen tribina višenamjenske dvorane, pojedinačno najveće prostorije u kući. Gledalište ima kapacitet od 80 stolica, dok je dvorana namijenjena za kino projekcije i scenske predstave. U produžetku dvorane je izložbeni prostor, odnosno pretprostor izvođača, koji je mostom povezan s novom zgradom MMSU.

Drugi kat je prostor glazbene i audiovizualne radionice sa studijima i prostorom režije, te prostorom igraonice, obložene tapiserijom šumskih motiva.
Na trećem katu zgrade je Dječji odjel Stribor Gradske knjižnice Rijeka, knjižnica u knjižnici, riječki centar dječje knjige.

Stepenice dalje vode na krovnu terasu i polivalentni prostor, u kojem Gradsko kazalište lutaka planira održavati predstave “senzornog” kazalište.
Krovna terasa je dijelom natkrivena, vizualno odvojena od neposrednog okruženja spuštenim horizontom.